Epizoda 20 – Opis

децембар 8, 2008 at 9:22 pm | In Survivor, survivor srbija, tv | Leave a Comment
Tags: , , , , , ,

Srpski Robinzoni broje skoro 20 dana na ostrvu, ali „umanjeni“ za osmoro ljudi. Iako Armada večito gladuje i gubi u igrama za nagrade, brojčano je nadmoćnija od Roke koja je sada već u problemu s ljudstvom. Za Roku, najveći problem su totalno poremećeni međuljudski odnosi, koji bacaju senku na sve dobro što zajedno naprave.

Bez bilo kakvog objektivnog razloga, Roka polemiše oko hrane. Dario, kao vođa plemena, kaže da nije gladan. A kad Dario nije gladan dovode se u pitanje i apetiti ostalih. Pričali ovako ili onako, na kraju uvek napune stomake. Nemanja Rosić izjavljuje da mu se situacija na ostrvu uopšte ne dopada i predviđa da će biti gadno. Izbacivanje Marije Grubač Nemanja doživljava kao neku vrstu revanša za Ogija. Vanja Mandić je šokirana odlukom Plemenskog saveta i one koji su tako odlučili „časti“ psovkama. Peri je takođe žao jer nije očekivao da Marija ispadne.

Pročitajte celu vest na Survivor Srbija Opis Epizode

Operacija Trijumf VS. Zvezde Granda

новембар 6, 2008 at 9:44 pm | In operacija trijumf | Leave a Comment
Tags: , , , , , ,

Iako je po profesiji glumac, Milana Kalinića je teško zamisliti u bilo kojoj osim u ulozi voditelja. Nju već godinama vrlo uspešno obavlja, o čemu najbolje govori to što su emisije koje vodi po pravilu najgledanije. Pored angažmana u “Sve za ljubav”, Kalinić se odnedavno pojavljuje i kao jedan od voditelja “Operacije trijumf”, što mu je najlakši, ali i jedan od najlepših angažmana do sada.
“Reč je o vrlo zahtevnom projektu što se tiče organizacije, produkcije, tehnike i slično. Međutim, ako govorimo o voditeljskom delu posla, meni nikad nije bilo lakše. Četvoro nas je na sceni i sve je podeljeno, tako da nema mnogo posla – izađeš, kažeš šta treba i to je sve“, otkriva Kalinić.

Posle dužeg vremena ponovo radiš sa Anom Mihajlovski. Postoji li razlika u odnosu na vaše početke i “Leteći start”?
Postoji velika razlika. Pogotovo kod Ane. Postala je zrelija, ozbiljnija, elokventnija.

Kažu da voditeljke koje rade s tobom ostanu trudne. Prvo Ana, pa Irina Radović…
Šta da vam kažem, očigledno tako delujem na žene.

Izgleda da gledaocima ipak nedostaje “Veliki brat”, jer su rezultati gledanosti “Operacije trijumf” prilično poražavajući.
Ne bih se složio sa tim. Mada neka istraživanja govore drugačije, a s obzirom na to da je u ovoj zemlji sve moguće, ništa me ne čudi. Međutim, ja to gledam s druge strane, jer gde god se pojavim zapitkuju me o “Operaciji trijumf”, bolje znaju šta se dešavalo na sceni od mene, govore ono si dobro uradio ili nije ti trebalo to i to… Svi prepričavaju detalje koji se iz dana u dan menjaju. Nemoguće je da niko ne gleda “Operaciju trijumf”, a svi sve znaju.

Veruješ li da neko na taj način može da postane zvezda i da brzo stečena popularnost može da opstane?
Dosadašnje iskustvo govori da može. Evo, uzmite za primer Holandiju, gde je ovaj šou emitovan samo jednu sezonu, ali je pobednik postao zaista velika zvezda. Tu je i predstavnica Bugarske na ovogodišnjoj Evroviziji, koja je sjajna pevačica, a upravo je izašla iz “Operacije trijumf”. Dakle, može i na taj način da se postane zvezda.

Šta je sa onim da Srbija ipak više voli “Zvezde Granda”?
Nažalost, surova realnost je da je narod na ovim prostorima više raspoložen za tu vrstu zabave, što bi se moglo nazvati stanjem nacije.

Kako bi prokomentarisao to što su obnažene fotografije Nikoline Pišek, koje su se nedavno pojavile u javnosti, zasenile i “Operaciju trijumf” i sve što se tih dana dešavalo?
Je l’?! Pa ja to nisam tako doživeo. Dobro, potrajalo je dan, dva, a onda se, kao i sve druge senzacije, zaboravilo. Mediji u poslednje vreme svašta objavljuju i pišu, vrte se razne skandalozne fotografije i filmovi, da je ljudima postalo dosadno. S druge strane, ubeđen sam da su neki shvatili da to može da im bude samo dobra reklama i da ništa ne gube, samo dobijaju, pa su to počeli i namerno da rade.

Misliš da je i Nikolinine gole slike postupak bio nameran?
Ne mislim na Nikolinu.

Non-stop si na televiziji, glumiš u pozorištu, imaš dobar brak… Kako ti sve to polazi za rukom?
I fudbal igram.

Znam, ali to sam mislila kasnije da te pitam.
Ako već sve to nabrajaš, moraš da pomeneš i fudbal, veruj mi.

Pa dobro, kako uspevaš sve da uskladiš?
Radi se samo o dobroj organizaciji.

Da li ti smeta što te ljudi doživljavaju, pre svega, kao voditelja, a ne kao glumca?
Nikad nisam imao problema sa tim. Uglavnom govore suprotno, da nisam uopšte sujetan po tom pitanju. Međutim, kada me neko pita šta sam, ne mogu da kažem da nisam glumac, jer mi je to zanimanje za koje imam diplomu. Uvek kažem glumac sam, ali sada sam i voditelj. Ako me neko doživljava samo kao voditelja i ne zna da sam glumac, to nije nikakav problem. Popularnost sam stekao na televiziji i bilo bi smešno da to negiram.

Nema te u filmovima. Zašto?
Za sada glumim samo u pozorištu, na televiziji će me verovatno biti u nekim serijama, ali to još nije sigurno. Što se filma tiče, tu me nema iz meni nepoznatog razloga. Verovatno je problem u tome što se prečesto pojavljujem na televiziji. Mada, ne žalim se, meni je i ovako dobro.

Da li bi žrtvovao voditeljski posao zarad dobre uloge?
Ako bi mi neko obećao dobru ulogu, ne bih, ali ako bih znao da će mi filmska karijera biti bogata i uspešna, onda sigurno bih. Međutim, moram da kažem da bi mi bilo jako žao da prestanem da se bavim voditeljskim poslom, koji dugo i, takođe, dobro radim. Smatram da kad nešto dobro radite, treba da nastavite da se bavite tim poslom.

Šta je sa fudbalom, da li je to neka neostvarena ambicija?
Muškarac koji je barem mesec dana u životu trenirao fudbal može da kaže da mu je neostvarena želja da bude fudbaler, ali ja sam fudbal trenirao deset godina. Odrastao sam u tom svetu, jer je moj brat bio profesionalni fudbaler i svi moji prijatelji iz detinjstva se bave tim sportom. Tako sam i ja u jednom trenutku počeo da igram fudbal, ali kada sam shvatio da nikad neću postati vrhunski igrač, prestao sam da se profesionalno bavim time. Sada je reč o zadovoljstvu, ne neostvarenoj želji. Moram da naglasim da je to na ozbiljnom nivou, jer kad im kažem da igram fudbal, ljudi misle da je u pitanju zezancija. Kada sam počeo da igram u beogradskoj ligi, publika je čudno reagovala kad me vidi na terenu, mislili su da se radi o nekoj fori, čudili su se šta radi Kalinić na golu. Međutim, posle utakmice su mi prilazili i govorili: “Ne mogu da verujem, pa ti si golman, stvarno braniš”. Sada je drugačije, već me svi znaju, ali, eto, ko mi ne veruje neka dođe na utakmicu FK “Banja”.

Bilo je tu i nekih povreda.
Jeste, razbio sam glavu. Sudario sam se sa protivničkim igračem, ali sve je to deo igre.

Na televiziji si duhovit, da li te opterećuje kada ljudi očekuju da si takav i privatno?
Na neki način se to očekuje od mene. Oduvek sam važio za duhovitog momka, ali, iskreno da ti kažem, od kada sam počeo da se bavim ovim poslom nekako je drugačije. Svaki dan toliko pričam da sam privatno izgubio želju za tim i uglavnom ćutim. Ranije sam bio u centru pažnje i to mi se sviđalo, ali verovatno sam tu svoju želju nahranio ovim poslom. Sada više volim da slušam, pogotovo ako je neko zaista duhovit i interesantan.

Smeta li ti kada ljude više interesuje tvoj privatni život od onoga što radiš?
Nisam nikad imao takvih problema. Bio sam interesantan medijima dok sam bio sam, ali otkad sam se oženio, ne cimaju me što se tiče privatnog života. Mogu da razumem potrebu medija da rade svoj posao, ali ne mogu da shvatim kada neko nema granicu i meru.

Imaš li ambiciju da jednog dana vodiš neki tok-šou?
Da, ali to bi moralo da bude na zaista visokom nivou, spektakularno, ne nešto već viđeno.
Izvor Svet

Uželeo sam se publike

новембар 5, 2008 at 7:30 pm | In Dogadjaji | Leave a Comment
Tags: , , , , , ,

Kantautor Đorđe Balašević će posle četiri godine pauze nastupiti u „Sava centru”, gde će sredinom decembra održati sedam koncerata pod zajedničkim naslovom „Kalendar mog detinjstva”. Balašević će nastupiti 12, 13, 15, 16, 18, 19. i 20. decembra u Velikoj dvorani „Sava centra”, a razmišlja se i o dodatnih pet koncerata.

Publika će na koncertima biti sa Balaševićem na sceni – na binu će biti postavljene tribine, na koje će moći da stane ograničen broj gledalaca – između 600 i 800, dok ostatak dvorane neće biti korišćen. Popularni šansonjer potpisao je juče ugovor sa urednikom kulturnog programa „Sava centra” Vukom Žugićem, koji je podsetio na to da je Balašević do sada oborio sve rekorde ove institucije – u karijeri je napravio sto trideset koncerata u „Sava centru”.  Dakle Đorđe Balašević koncert u Sava Centru

Specifičnost nove serije koncerata biće ta što će se Đorđe okružiti sa svih strana svojom publikom na specijalno preuređenoj bini, a karte će se prodavati po jedinstvenoj ceni od 2.500 dinara.
Ekipa „Blica” susrela je veselog i uvek raspoloženog Balaševića juče na ulazu „Sava centra”.
- Radujem se ponovnom susretu sa svojom publikom u Beogradu. Ja sam dosad u karijeri pokušavao i isprobavao različite stvari, da ja siđem u publiku pa da pevam, pa da publika priđe bini, sve dok konačno nisam shvatio da treba da se svi popnemo na binu. Sreća je da je bina „Sava centra” ipak dovoljno velika da može da stane dovoljno ljudi, a da sve opet bude intimno. Kako sam ostario, tako sam postao i kratkovid, tako da je to jedini način da vidim svoju publiku – priča Balašević i dodaje: „Biće to jedna mala predstava koja će trajati preko tri sata i u kojoj ću nastupati samo sa klavijaturistom Dujom, slične stvari smo radili u Mariboru i bilo je odlično”.
Legendarni kantautor koji je u poslednje vreme bio zauzet radom na svom filmskom prvencu „Kao rani mraz”, kaže da ima štošta da podeli sa vernom publikom. 
- Ima puno anegdota i kratkih priča koje su se nakupile i koje želim da ispričam svojoj publici. Te priče ionako već dugo pripremam i nameravam da ih objavim kao knjigu. Ovi koncerti će biti izazov za mene, jer me dugo nije bilo u Beogradu – rekao nam je Balašević. Karte će biti u prodaji uskoro, a stajanje u redovima za njegove koncerte stvar je dobre tradicije. Onim najupornijima to će se višestruko isplatiti.
Izvor Blic

Fernando Verdasko Pahima Karmona

новембар 5, 2008 at 9:53 am | In Sport | Leave a Comment
Tags: , , , ,

Fernando Verdasko
Mesto rođenja: Madrid (Španija)
Visina: 187 cm
Težina: 81 kg
Profesionalac: Od 2001.
Igra: Levom rukom
ATP rang: 16.
Zarada u karijeri: 3.402.550 $

- Igra tenis od četvrte godine
- Otac Hoze i majka Olga, imaju restoran u Madridu
- Ima dve sestre, Saru i Anu
- Prvi ATP poen osvojio u 15. godini
- Navija za Real iz Madrida
- Omiljeno mesto za odmor mu je Majami
- Veruje da mu je najbolji udarac forhend

Verdaskove Bivše devojke:

- Žizela Dulko (argentinska teniserka)

- Dafne Fernandez (španska glumica i model)

Folk&rok žurka

новембар 5, 2008 at 9:36 am | In Dogadjaji | Leave a Comment
Tags: , , , ,

Folk&rok žurka

Aca Lukas koncertom u Beogradskoj Areni proslavio rođendan sa skoro 20.000 fanova

Kao što je obećao Aleksandar Vuksanović, poznatiji kao Aca Lukas napunio je beogradsku Arenu do vrha! Na početku koncerta je tražio da se kao dokaz osvetle poslednji redovi. Lepši poklon za 40. rođendan nije mogao da dobije.

Skoro dvadeset hiljada raspomamljenih tinejdžera, dobrano podgrejanih pivom, horski je pevalo sve, ali baš sve pesme, pa čak i one sa nedavno promovisanog albuma «Lešće» i to od prve do poslednje reči. Raspoloženi slavljenik koji nam je pre koncerta rekao da se oseća uzbuđeno, sjajno, a pred ulazak u petu deceniju i zrelo, bio je obučen u crnu majicu i pantalone koje mu je izabrala voljena Sonja. Na sceni osim brojnih instrumenata bila je i posuda sa ledom i flašom viskija, kao i Acine klavijature na kojima je otpratio nastupe svojih gostiju Duška Kuliša, Goce Stojićević, Radiše Markovića, Nade Topčagić, Sinana Sakića, Džeja… Na momente folk spektakl je mogao ladno da «prođe» i kao rok spektakl, dovoljno je samo «isključiti» ton, i pogledati ekipu na sceni u rok fazonu, i ruke u publici podignute uvis sa čuvenim «satanskim rogovima». Nije izostalo ni lomljenje gitare koje je do skoro bilo rezervisano samo za okorele metalce.
A u masi poznati gosti iz estradnog sveta, kolega iz rok voda Oliver Mandić, neizbežna Ceca Ražnatović, Igor Rokvić, Silvija Nedeljković, Zlaja Timotić, Nikola Grbić… Acina Sonja je koncert gledala iz glavne lože gde je bila sa društvom i ćerkom, dok su njegova deca (iz prethodna dva braka) na koncert došla s društvom. Posle koncerta veselo i veliko društvo je proslavilo rođendan u «Miloševom konaku».

Survivor Srbija – Hana Stamatović

новембар 5, 2008 at 9:25 am | In Survivor | Leave a Comment
Tags: , , , , ,

Hana Stamatović, takmičarka rialiti serijala „Survivor”, deluje nežno i krhko, ali se iza duge plave kose i širokog osmeha krije vrlo uporna atletičarka dugoprugašica, koja je imala tu čast da pobednički pehar nakon jedne trke dobije iz ruku bivšeg američkog predsednika Džimija Kartera. Hana je za „Blic” otkrila šta joj je, kao budućem psihologu, značio „Survivor”, kako je izgledao susret sa Karterom i kako je zbog gladi za avanturom zamalo bila žrtva trgovaca belim robljem u Maroku.

- Ceo život se aktivno bavim atletikom, volim ekstremne situacije, za šta je i sport donekle zaslužan, te je bilo logično da se oprobam i u „Survivoru”- priča Hana, čiji se prijatelji i rodbina nimalo nisu začudili njenom odlasku u Panamu, jer su navikli da leta provodi putujući na egzotične destinacije.
Ova dvadesetšestogodišnja Beograđanka završava psihologiju, te je ovo putovanje shvatila kao sjajnu priliku da bolje prodre u ljudsku psihu.
- Učešćem u „Survivoru” imala sam višestruku korist. Ovo je sjajna prilika za svakog psihologa, posmatrala sam ljude na ostrvu iz psihološke perspektive. Bilo je vrlo zanimljivo, s obzirom na to da smo svi birani da budemo različiti, intelektualno, iz različitih socijalnih situacija… „Survivor Srbija” je vrsta socijalnog eksperimenta jer je ostrvo socijalno opustošeno, budući da nema hrane, sredstava za higijenu, nama bliskih ljudi, a s druge strane si osuđen da budeš sa ljudima koji su ti nametnuti – objašnjava Hana i dodaje: „Kada smo se vratili iz Paname, svi smo bili potpuno izgubljeni jer na ostrvu nema zvukova, osim šuma talasa, te nam je bilo čudno da čujemo muziku, buku na ulicama… Čula su nam se obogatila i izoštrila nakon svih restrikcija”.
Ono što je za Hanu bilo najbitnije na ostrvu jeste to da uspostavi dobre odnose sa ostalim takmičarima, u čemu je i uspela, a u svom plemenu „Armada” najviše se zbližila sa Duškom i Raletom.
Na ostrvu, za koje tvrdi da je sve samo ne rajsko, najviše su joj nedostajali dečko, mama i prijatelji.
- Priroda se pokazala kao vrlo surova, da postoji pakao, to bi bilo to. Ostrvo nije bilo nimalo ono što smo očekivali, bez egzotičnog voća, sa vrlo malo ptica, gotovo bez riba… – priseća se Hana, koja je za fizičke napore na ostrvu bila u potpunosti spremna zahvaljujući bavljenju atletikom.
- U petom razredu osnovne sam došla da treniram u AK Partizan kod čuvenog Franje Mihalića, koji je odmah osetio da mogu da budem dugoprugaš. Obožavam da trčim, trčanje je borba sa samim sobom i puno toga mi je pružilo. Bila sam treća Srpkinja na Beogradskom maratonu prošle godine, reprezentativac sam Srbije u planinskom trčanju… – priča Hana i objašnjava kako je došlo do susreta sa bivšim američkim predsednikom Džimijem Karterom.
- Ja sam u Americi završila srednju školu i trčala sam za svoju školu u državi Džordžija. Sredinom 2000. godine jednu trku je organizovao upravo Karter, koji mi je dodelio pehar kada sam pobedila. Imala sam priliku da ga upoznam i porazgovaram sa njim. On je vrlo pristupačna i topla osoba i interesovao se za stanje u Srbiji nakon bombardovanja 1999. To mi je bila posebna čast naročito što je posle toga dobio i Nobelovu nagradu za mir – ističe ona.
Hana se osim atletikom bavi i raznim vrstama plesa, pa između ostalog i trbušnim plesom, a želja joj je da se bavi psihoterapijom pokreta. Međutim, njena glad za avanturama ju je dovodila u vrlo opasne situacije.
- Moja drugarica i ja smo pre dve godine išle da upoznamo Maroko. Samo smo kupile avionsku kartu i krenule u istraživanje. Posle nekog vremena našle smo se u pustinji i shvatile da nas prate trgovci belim robljem. Bile smo prinuđene da se krijemo u podrumu jedne marokanske porodice, a u celu stvar se umešala i policija tako da smo jedva izvukle živu glavu – prepričava Hana.
Izbacivanje
Sinoć smo gledali novu igru, borbu za imunitet – „Kokošarka”. Dva muškarca i dve devojke iz svakog plemena drže konopac na koji je prikačen koš. Pet članova suprotnog plemena za to vreme pune koš loptastim kokosom, a ko prvi ispusti konopac koji sve više otežava – gubi. „Armada” pobeđuje po prvi put, a za „Roku” prvi poraz znači da ih očekuje plemenski savet na kom će jedan od njih, večeras morati zauvek da napusti ostrvo.

Блог на WordPress.com. | Theme: Pool by Borja Fernandez.
Entries and comments feeds.